Verifikacija izvješća o emisijama stakleničkih plinova

Verifikacija izvješća o emisijama je standardizirani postupak kojim se osigurava pouzdanost, točnost i vjerodostojnost izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja te njegova usklađenost s propisanim uputama o praćenju i izvješćivanju.

Verifikator predstavlja kompetentno, neovisno, ovlašteno tijelo ili osobu koja ima odgovornost za rad na izvještajima u procesu verifikacije u skladu sa detaljnim zahtjevima koje su postavile države članice prema Prilogu V. Direktive 2003/87/EK. Verifikator mora biti neovisan od operatera; verifikator ne smije biti operator, vlasnik operatora ili u vlasništvu operatora, te mora biti u potpunosti neovisan od operatora.

Opći zahtjevi za verifikatore i faze verifikacije

Opći zahtjevi:

Cjelokupnost
Neovisnost
Nepristranost
Mogućnost izvedbe
Kontrola kvalitete
Specijalne kompetencije (tehničke i generičke kompetencije)

Verifikacija slijedi pristup temeljen na riziku s ciljem stvaranja verifikacijskog mišljenja s razumnim jamstvom, dok je verifikator odgovoran za očuvanje načela dobrog upravljanja te primjenjuje i sljedeća načela:

Emisije u izvještaju nisu pogrešno prikazane;
Izvještaj o emisijama ne sadrži propuste ili pogreške;
Emisije se prate u skladu s dozvolom za emisije stakleničkih plinova.

Faze verifikacije:

Predugovorni stadij
Strateška analiza
Analiza rizika
Verifikacijski plan
Analiza postupka (glavni dio verifikacije)
Verifikacijsko izvješće
Postupak preispitivanja
Objava verifikacijskog izvješća
Unos podatka o količini emisija u registar

Verifikator u verifikacijskom izvješću koje šalje operateru opisuje metodologiju, svoj nalaz i mišljenje, da bi operater verificirano izvješće s godišnjim emisijama dostavio Agenciji za zašttu okoliša. Godišnje izvješće o emisijama će se verificirati kao zadovoljavajuće, ako ukupne emisije nisu pogrešno navedene i ako po mišljenju verifikatora nema materijalne nesukladnosti. Godišnje izvješće o emisijama će se verificirati kao nezadovoljavajuće, ako verifikator nađe nesukladnosti ili značajne materijalne greške (s ili bez materijalnih nesukladnosti), kad je bilo ograničenja opsega (kada su okolnosti spriječile ili je izrečeno ograničenje koja sprečava verifikatora da pribavi dokaze potrebne kako bi se smanjio rizik provjere na razumnu razinu).

Dokumenti:

Uputa br. 1 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Objašnjenja (pdf)

Uputa - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Kratki vodič o ulozi verifikatora i nadležnog tijela
Uputa - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Kratki vodič o verifikaciji za operatere i operatore zrakoplova (pdf)

Uputa br. II.1 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Cilj i opseg verifikacije (pdf)

Uputa br. II.2 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Analiza rizika

Uputa br. II.3 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Analiza procesa

Uputa br. II.4 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Uzorkovanje

Uputa br. II.5 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji:Terenski obilasci postrojenja

Uputa br. II.6 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji:Verifikacijsko izvješće

Uputa br. II.7 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Kompetentnost verifikatora

Uputa br. II.8 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Odnos između UAV-a i norme EN ISO 14065

Uputa br. II.9 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Odnos između UAV-a i norme EN ISO/IEC 17011