Stanišni tipovi

Stanište je sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) definirano kao jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li prirodno ili doprirodno. Sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

Zakon o zaštiti prirode propisuje način očuvanja pojedinih ekoloških sustava kao što su šumski i krški ekološki sustavi te smjernice za očuvanje vlažnih staništa, mora, travnjaka i oranica.

Vrste stanišnih tipova (popis stanišnih tipova u Republici Hrvatskoj temeljem nacionalne klasifikacije staništa-NKS), oblik, sadržaj i način korištenja karte staništa, ugroženi i rijetki stanišni tipovi koje je potrebno očuvati u povoljnom stanju, te mjere za očuvanje ugroženih i rijetkih stanišnih tipova u povoljnom stanju propisani su Pravilnikom o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (NN 88/14).

Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa, a praćenje njihovog stanja i ugroženosti provodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Karta staništa je GIS-baza podataka o rasprostranjenosti pojedinih stanišnih tipova na području Republike Hrvatske. Karta staništa čuva se u Ministarstvu.

U postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima utvrđuje se prisutnost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i njihovo stanje očuvanosti, te u dokumente unose mjere njihova očuvanja. Sastavni dio tih dokumenta je i kartografski prikaz stanišnih tipova (karta staništa). Na pisani zahtjev zainteresirane stranke Ministarstvo izdaje ovjereni kartografski prikaz stanišnih tipova za traženo područje s tumačenjem, sukladno katalogu informacija Ministarstva. Isto tako, na pisani zahtjev nositelja izrade plana Ministarstvo izdaje, u svrhu izrade prostorno-planske dokumentacije, kartu staništa u ESRI.shp formatu za traženo područje.