Državni tajnik Šiljeg na sastanku članica Istočnoeuropske grupe na temu Pariškog sporazuma

Državni tajnik Mario Šiljeg sudjeluje na sastanku članica Istočnoeuropske grupe u Poljskoj na temu „Pariški sporazum, prilika za održivi razvoj svijeta“.

Državni tajnik Mario Šiljeg je u govoru istaknuo važnost Pariškog sporazuma te spremnosti međunarodne zajednice za provođenje njegovih ciljeva, što je pokazano brzom ratifikacijom i njegovim stupanjem na snagu. Republika Hrvatska se u tome priključila međunarodnoj zajednici ratifikacijom Pariškog sporazuma 17. ožujka ove godine te provedbom postupka dostavljanja instrumenta o ratifikaciji Tajništvu UNFCCC.

Ministarstvo intenzivno radi na politikama koje su vezane uz smanjenje posljedica i sprječavanje daljnjih klimatskih promjena, u prvom redu pripremi Niskougljične strategije i Strategije prilagodbe. Niskougljični razvoj strateška je odrednica i Republike Hrvatske, a ujedno i prilika je za gospodarski rast i nova radna mjesta te unaprjeđenje kvalitete života građana. Hrvatska smatra unutar Istočnoeuropske grupe važnim pojačati regionalnu suradnju među svim članicama te u tom smislu može prenijeti svoja iskustva stečena na putu pristupanja Europskoj uniji.

Rasprava je dalje bila usmjerena na aktivnosti koje države mogu provoditi u smislu ispunjenja ciljeva Pariškog sporazuma, uzimajući u obzir njihove nacionalne specifičnosti i mogućnosti, na način da se novim tehnologijama i inovacijama utječe na smanjenje emisija i povećanje odliva stakleničkih plinova

Poljski ministar okoliša, Jan Szyszko, se u svom govoru zahvalio članicama Istočnoeuropske grupe za ukazano povjerenje Poljskoj da po treći puta organizira Konferenciju stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Pariškog sporazuma, COP 24, 2018. godine. Osvrnuo se na međunarodne napore za zaštitu klimatskog sustava, počevši s Okvirnom konvencijom o promjeni klime usvojenoj 1992. godine, a koja je imala za cilj stabilizirati koncentraciju stakleničkih plinova do kraja 2000. godine, zatim Kyotski protokol, koji je obvezao razvijene države i države s ekonomijom u tranziciji na smanjenje emisija u prosjeku 5%. Nisu sve države ispunile obveze prema Kyotskom protokolu, te se i dalje nastavlja s ispuštanjem emisija, koje utječu na klimatski sustav.

Pariški sporazum predstavlja u tom smislu prekretnicu, s glavnim ciljem da se što je prije moguće, troškovno i tehnički efikasnije provode mjere kako bi se smanjila koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi i ograničio rast globalne temperature. Jedna od mjera je i ugrađivanje CO₂ u tlo i biomasu, a koja istovremeno može imati pozitivan utjecaj na proizvodnju hrane.