Prijedlog zakona o potvrđivanju izmjena i dopuna Protokola o postajnim organskim onečišćujućim tvarima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (08.11.2016. - 08.12.2016.)

Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (LRTAP Konvencija) sklopljena pod pokroviteljstvom Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) glavni je međunarodni pravni okvir za suradnju i mjere u svrhu ograničavanja, postupnog smanjivanja i sprječavanja onečišćenja zraka i njegovih štetnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš na području UNECE regije, s posebnim naglaskom na dalekosežno prekogranično onečišćenje zraka.

Zakonom o potvrđivanju Protokola o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 5/07) Republika Hrvatska postala je stranka Protokola 2007. godine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 9/07).

S ciljem dodatnog smanjivanja onečišćenja zraka i zaštite zdravlja na redovnoj 31. sjednici Izvršnog tijela Konvencije u Ženevi usvojena je između ostaloga Odluka 2012/5.

Člankom 13. točkom 3. Zakona o potvrđivanju Protokola o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine propisano je da će se Izmjene i dopune ovoga Protokola i njegovih dodataka I., II., IV., V. i VI. usvojit konsenzusom stranaka prisutnih na zasjedanju Izvršnoga tijela, a za stranke koje su ih usvojile stupit će na snagu devedesetoga dana nakon što je dvije trećine stranaka položilo kod depozitara svoje isprave o prihvatu navedenih izmjena i dopuna. Izmjene i dopune će za bilo koju drugu stranku stupiti na snagu devedesetoga dana nakon što stranka položi kod depozitara svoju ispravu o prihvatu navedenih izmjena i dopuna.

Europska unija također je stranka LRTAP Konvencija, a ista je potpisana u ime Europske ekonomske zajednice 14. studenoga 1979. godine i odobrena Odlukom Vijeća 81/462/EEZ od 11. lipnja 1981. godine.

Obzirom na obveze koje proizlaze za Republiku Hrvatsku kao stranku Protokola i DČ EU te mješoviti karakter ovoga međunarodnog ugovora zbog podjele nadležnosti nužno je potvrditi izmijenjeni tekst Protokola.

Cilj Protokola je smanjenje i nadzor emisija u zrak olova (Pb), kadmija (Cd) i žive (Hg) kao štetnih teških metala koji su podložni dalekosežnom atmosferskom prijenosu zbog dodatne zaštite ljudskog zdravlja i okoliša. U tom pogledu Protokolom se od stranaka zahtijeva da smanje svoje ukupne godišnje emisije olova, kadmija i žive na razine emisije iz 1990. godine (ili druge godine između 1985. i 1995. godine). Protokolom se od stranaka zahtijeva primjena najboljih raspoloživih tehnika (NRT-ova) za određene kategorije izvora emisija i utvrđuju granične vrijednosti emisije koje se primjenjuju na određene velike nepokretne izvore, uključujući velika postrojenja za izgaranje i postrojenja za spaljivanje otpada.

Stranke moraju izraditi i održavati proračune/inventare emisija za olovo, kadmij i živu, postupno ukinuti benzin koji sadrži olovo i smanjiti koncentraciju žive u alkalnim baterijama. Stranke se također potiču na provedbu mjera gospodarenja proizvodima za druge proizvode koji sadržavaju živu, uključujući mjerne uređaje.

Izmijenjeni tekst Protokola su potpuno konzistentni s postojećim EU, odnosno nacionalnim zakonodavstvom. U pogledu praćenja kvalitete zraka, ti instrumenti uključuju Direktivu 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku (SL L23, 26.1.2005.). U vezi sa zahtjevom za primjenu NRT-a za kategorije izvora navedene u Dodatku II. i graničnim vrijednostima emisija utvrđenima u Dodatku V. Protokolu, mjerodavno zakonodavstvo EU-a uključuje prvenstveno Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja), (SL L 334, 17.12.2010.). U odnosu na standarde za olovo i živu u proizvodima navedene u Dodatku VI. Protokolu, primjenjivo zakonodavstvo EU-a uključuje Direktivu 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL L 350/58, 28.12.1998.) te Direktivu 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266/1, 26.9.2006.). U vezi s mjerama gospodarenja proizvodima navedenima u Dodatku VII. Protokolu, mjerodavno zakonodavstvo EU-a uključuje Uredbu Komisije (EU) br. 1103/2010 od 29. studenoga 2010. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, pravila o označivanju kapaciteta prijenosnih sekundarnih (koje se mogu puniti) i automobilskih baterija i akumulatora, Direktivu 2002/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 37/19, 13.2.2003.), Direktivu 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 037/24, 27.1.2003.) i Direktivu 2007/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. rujna 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 76/769/EEZ u vezi s ograničenjima prodaje određenih mjernih uređaja koji sadrže živu (SL L 325/3, 11.12.2007.), koja je stavljena izvan snage unosom 18.a u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 od 18. prosinca 2006. i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396/1, 30.12.2006.).

Izmijenjenim Protokolom utvrđuju se posebno strože granične vrijednosti emisija za prašinu iz određenih velikih nepokretnih izvora, kao i fleksibilna prijelazna rješenja koja će koristiti strankama koje će pristupiti Protokolu, kako je izmijenjen, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2019. godine.

Izmjena Protokola uvelike je obuhvaćena važećim zakonodavstvom EU-a, posebno postojećim zakonodavstvom o nadzoru izvora emisija, uključujući ranije navedenu Direktivu 2010/75/EU i provedbene odluke Komisije donesene na temelju Direktive, a kojima se donose zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama u različitim industrijskim sektorima kao što su proizvodnja stakla, proizvodnja željeza i čelika, proizvodnja cementa, vapna i magnezijevog oksida i proizvodnja klornih lužina. K tome, donošenje provedbenih odluka Komisije na temelju Direktive 2010/75/EU za industriju obojenih metala te za kovačnice i ljevaonice zadnji je korak obuhvaćanja cijelog EU-a izmjenom Protokola. Ta izmjena dodatno se prenosi novom Direktivom kojom se utvrđuju ažurirane nacionalne gornje granice emisija za određene atmosferske onečišćujuće tvari (NEC Direktiva) i predviđaju godišnji proračuni/inventari emisija koji će, među ostalim, obuhvaćati emisije olova, kadmija i žive.

Javnost i zainteresirana javnost mogla se do 8. prosinca 2016. godine uključiti u izradu Prijedloga zakona davanjem svojih prijedloga, mišljenja ili primjedbi putem portala e-Savjetovanja.