Oprašivači su raznolika skupina životinja, od kojih su najznačajnije pčele, muhe lebdjelice i leptiri. U Europi je poznato više od 2000 vrsta pčela, a posebno veliku raznolikost nalazimo na području Mediterana dok na planinskim staništima obitava najveći broj endemskih vrsta pčela. Osim divljih vrsta, danas veliki značaj za oprašivanje imaju i uzgojne zajednice pčela.
Temeljem zadnjih stručnih procjena u Hrvatskoj obitava oko 725 vrsta pčela, od kojih su kao najugroženije procijenjene vrste bumbara i solitarnih pčela.
U Europskoj uniji oprašivači su neophodni za opstanak 84 % poljoprivrednih vrsta, a 76 % proizvodnje hrane ovisi o oprašivanju kukaca. Samo po pitanju poljoprivredne proizvodnje doprinos oprašivača je procijenjen na 15 milijardi eura godišnje. Prema procjeni Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosistema (IPBES), izrađene u sklopu opsežne analize stanja oprašivača, oprašivači obavljaju ekonomske aktivnosti ukupne vrijednosti 577 milijardi dolara. Ta je analiza ukazala da su raznolikost i brojnost divljih pčela i ostalih oprašivača u padu u mnogim regijama svijeta, te da su mnoge vrste ugrožene.
Važno je napomenuti da pčele medarice, vrste koje je udomaćio čovjek, iako doprinose oprašivanju, ne mogu zamijeniti ulogu koju u oprašivanju imaju divlji oprašivači.
Uzroci ugroženosti pčela i ostalih oprašivača su nestanak i fragmentacija staništa povezani s promjenama u korištenju zemljišta, zatim klimatske promjene i intenzivna poljoprivreda. Rezolucija Europskog parlamenta o EU Inicijativi za oprašivače, usvojena u prosincu prošle godine, skreće pozornost na utjecaj korištenja pesticida na domaće i divlje pčele, posebice neonikotinoida za koje je dokazano štetno djelovanje na pčele.
Nedavno objavljena Strategija Europske Unije za bioraznolikost do 2030. također ističe važnost oprašivača, a kao jedan od ključnih ciljeva obnove ekosustava navodi zaustavljanje obnovu njihovih populacija, kroz niz mjera koje bi trebale smanjiti pritisak na njihova prirodna staništa. Poticanjem održivih poljoprivrednih praksi, posebno smanjenje uporabe pesticida i zadržavanje prirodne vegetacije na minimalno 10 % poljoprivrednih površina, kao i sađenjem zavičajne vegetacije na urbanim i drugim antropogenim zelenim površinama, možemo doprinijeti borbi za opstanak pčela i ostalih važnih oprašivača, a time i za opstanak nas samih.
Nadalje, među ključnim obavezama Strategije do 2030. godine istaknute su nekorištenje kemijskih pesticida na osjetljivim površinama kao što su zelene gradske površine EU-a te smanjenje upotrebe kemijskih pesticida za 50 %.
Također, nedavno objavljena Strategija Europske unije „Od polja do stola” obuhvaća pitanje smanjenja upotrebe i rizika od pesticida te potiče širu provedbu integrirane zaštite bilja. U okviru te strategije poboljšat će se i procjena rizika od pesticida za okoliš.
Postavljeni ciljevi bi sinergijski trebali doprinijeti popravljanju stanja populacija pčela i ostalih oprašivača.
Foto: Stjepan Kolačko