Vijeće EU je sredinom svibnja 2018. usvojilo Uredbu o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama u razdoblju od 2021. do 2030. kojom se svakoj državi članici određuje dopuštena razina ispuštanja emisija stakleničkih plinova u sektorima kućanstava, usluga, prometa, poljoprivrede i gospodarenja otpadom.
Prema ovoj Uredbi pojedine države članica imaju obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova do -40 % u 2030. godini u odnosu na emisije u 2005. godini. Za Republiku Hrvatsku cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova je ovom Uredbom određen na -7%.
Istovremeno je Vijeće EU usvojilo Uredbu o uključivanju emisija i uklanjanju stakleničkih plinova iz korištenja i prenamjene zemljišta i šumarstva (engl. Land Use, Land Use Change and Forestry, LULUCF).
Ta Uredba po prvi put definira pravila za uvrštavanje emisija/ponora odnosno smanjenje emisija u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine. Najvažniji element LULUCF uredbe je da se godišnje smije sjeći manje šumske biomase nego što je naraste.
Prvotni prijedlog LULUCF uredbe je sadržavao odredbe vezane za ponor emisija tj. izračun koliko se CO2 ugrađuje u biomasu, koje nisu odgovarale okolnostima RH.
Velikim zalaganjem stručnjaka Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Ministarstva poljoprivrede, stalnog predstavništva u Bruxellesu, Hrvatskih šuma, Hrvatskog instituta za šumarstvo te drugih stručnjaka, prepoznate su specifičnosti Republike Hrvatske o načinu obračuna referentne vrijednosti vezano za gospodarenje šumama.
LULUCF uredba valorizira pošumljavanje, a u manjem opsegu i održivo gospodarenje šumama kakvo se primjenjuje u Hrvatskoj. Hrvatska ima visoku rasprostranjenost površina pod šumama kao i veliki dio površine obuhvaćene područjem NATURA 2000 što smanjuje mogućnost pošumljavanja. Nadalje, zbog Domovinskog rata, miniranosti te s tim povezanim padom djelovanja drvne industrije, a koja se sada oporavlja, sječa u referentnom razdoblju od 2000. - 2009. bila je manja od planirane - oko 5 milijuna m3/god. U razdoblju od 2016. do 2025., u planu je porast sječe za oko – 8,7 milijuna m3/god u 2030. godini.
Da nema propisane specifičnosti za Hrvatsku planirana sječa se ne bi mogla ostvariti, kao niti planiran razvoj drvne industrije. Odnosno u slučaju kad bi se sjeklo kako je planirano prvotnim nacrtom Uredbe, Hrvatska bi morala od drugih članica kupiti emisijske jedinice te bi to za proračun značio godišnji trošak od oko 5 - 6,5 milijuna eura, a za razdoblje od 2021. do 2030. godine čak 50 do 65 milijuna eura.