Rezultate studije su predstavili državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Ante Čikotić te Kristijan Horvat i Davor Mikulić s Ekonomskog instituta.
„Studija je pokazala kako ugradnja razdjelnika topline u ovom obliku kako je provedeno u Hrvatskoj nije ekonomski isplativa. Utvrđeno je da razdjelnici donose energetske uštede, no također se postavlja pitanje koliko je to uvjetovano povećanjem energetske učinkovitosti, a koliko strahom građana od visokih računa zbog čega su neki ne samo smanjivali grijanje nego i doslovno gasili radijatore. Zbog svega toga idemo u izradu novog Zakona o toplinarstvu kojim ćemo riješiti problematiku razdjelnika, ali i uvesti red u cjelokupni sustav toplinarstva u Hrvatskoj“ – rekao je državni tajnik Ante Čikotić.
Državni tajnik je podsjetio kako je obaveza ugradnje razdjelnika uvedena Zakonom o tržištu toplinske energije iz 2013. godine bez da je napravljena ova analiza, iako je ta mogućnost predviđena i europskim propisima. Osim same obaveze ugradnje razdjelnika topline pod prijetnjom drakonskih kazni, nastavio je Čikotić, pokazalo se da Zakon ima i druge loše odredbe te su izostali mehanizmi pravne zaštite potrošača u smislu zaštite od loše izvedenih radova i sličnoga.
Nakon što je Energetski institut Hrvoje Požar napravio tehničku analizu, sada je napravljena i ekonomska analiza, te će to biti podloga za donošenje konačne odluke i novog zakonodavnog okvira.
„Uz sustav toplinarstva je vezano pola milijuna ljudi. Osim problema razdjelnika, problem je i što se do sada nije ulagalo u sustav. Imamo zastarjelu opremu, gubitke u distribuciji, a sve to u konačnici utječe na krajnju cijenu. Upravo zato idemo u izradu kompletnog novog Zakona kojim ćemo urediti sustav koji se mora modernizirati, više koristiti obnovljive izvore energije, a za sve to imamo na raspolaganju i Eu sredstva. U planu je 3,3 milijarde kuna investicija u sektor toplinarstva. To znači radna mjesta, zapošljavanje i kvalitetniji sustav na korist i zadovoljstvo krajnjih potrošača“ – istaknuo je Čikotić dodavši kako je toplinarstvo zasigurno najjeftiniji, najsigurniji i ekološki najprihvatljiviji model grijanja, koji treba poticati, no nikako ne na način kako se to radilo do sada – obavezama, prijetnjama kaznama za građane, a bez osiguranja kvalitetnog funkcioniranja samog sustava.
Kristijan Horvat i Davor Mikulić s Ekonomskog instituta detaljno su prezentirali studiju. Analiza učinaka uvođenja razdjelnika topline izrađena je na uzorku koji obuhvaća 276 zgrada s ukupno 22.475 stanova i cca 680.000 mjernih podataka iz perioda 2010 – 2016 god., odnosno 6 sezona grijanja.
Uvođenje razdjelnika, istaknuto je, troškovno je učinkovito u gradovima Kontinentalne Hrvatske s visokim cijenama toplinske energije, koji su ostvarili prosječnu razinu ušteda (Velika Gorica, Samobor), te Rijeci. S druge strane, u gradovima s niskom cijenom toplinske energije (Zagreb, Osijek i Sisak), čak ni visoke uštede ne osiguravaju ostvarenje pozitivne neto sadašnje vrijednosti investicija u uvođenje razdjelnika topline, a oni predstavljaju 80% toplinarskog tržišta u RH.
S obzirom da većina, prema izračunu, u periodu od 10 godina i uz uštede energije neće povratiti početnu investiciju u opremu i razdjelnika, zaključak je da su razdjelnici topline ekonomski neisplativi.
„Rezultati su pokazali da su ostvarene značajne uštede energije od uvođenja razdjelnika topline, smanjene su štetne emisije, no većina rizika i obaveza prebačena je na krajnjeg korisnika, dok je manje računa vođeno o optimiziranju cijelog sustava“ – rekao je Mikulić.
Studija je objavljena na internetskim stranicama Ministarstva na linku: http://www.mzoip.hr/hr/ministarstvo/strategije-planovi-i-ostali-dokumenti.html
Državni tajnik Čikotić pozvao je sve zainteresirane da pogledaju studiju i uključe se u raspravu kako bi se izradio što kvalitetniji prijedlog novog zakona. Također je najavio kako će u naredna dva tjedna biti održani sastanci s dionicima iz sustava toplinarstva, udruga potrošača i ostalih zainteresiranih skupina te će nakon toga javnost upoznati sa smjerom u kojemu će ići novi zakonodavni okvir.