Zakon o zaštiti zraka (Narodne novine, br. 130/2011) stupio je na snagu 24. studenoga 2011. godine. Usklađen je s odredbama direktiva Europske unije tako da po svojoj strukturi predstavlja okvirni Zakon, sukladno Direktivi 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti okolnog zraka i čistijem zraku za Europu kojom se uređuje upravljanje i procjenjivanje kvalitetom zraka te Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ.
Zbog vodeće uloge koju Europska unija zauzima vezano za klimatske promjene, u razdoblju od usvajanja Zakona o zaštiti zraka u studenome 2014. godine, Europska unija donijela je niz novih propisa koji reguliraju praćenje emisija stakleničkih plinova, politike i mjere za njihovo smanjenje te prilagodbu klimatskim promjenama, uspostavu i primjenu Registra Unije za praćenje sustava trgovanja emisijskim jedinicama, metodologije učinkovitog praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova na nacionalnoj razini, akreditaciju verifikatora kako bi se osiguralo da verifikaciju izvješća operatera postrojenja ili operatora zrakoplova u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova provode verifikatori koji posjeduju tehničke kompetencije za provođenje povjerenog postupka. Nadalje, uvedena je za države članice obveza izrade i provedbe Strategije niskougljičnog razvoja te Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, kao i izvješćivanje o njihovoj provedbi. Vezano za tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirane stakleničke plinove, Europska unija donijela je niz novih propisa koji reguliraju smanjenje i ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranih stakleničkih plinova. Europska unija je uspostavila novi elektronski sustav za izdavanje dozvola za uvoz i izvoz tvari koje oštećuju ozonski sloj u koji su uključene i pravne osobe - trgovci iz Republike Hrvatske. Također je tijekom provedbe ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih temeljem njega uočena potreba da se u Zakonu otklone pojedine postojeće nejasnoće i nepreciznosti.
Slijedom navedenoga, Hrvatski sabor je 10. travnja 2014. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka koji je stupio na snagu 24. travnja 2014. godine (Narodne novine, broj 47/14).
Zakonom o zaštiti zraka uređuju se: temeljni ciljevi zaštite zraka, značenje pojmova u smislu Zakona, utvrđuje se institucionalna nadležnost i odgovornost za provedbu Zakona, planski dokumenti i sudjelovanje javnosti u njihovoj izradi; način praćenja i procjenjivanja kvalitete zraka na teritoriju Republike Hrvatske, razvrstavanje teritorija Države na zone i aglomeracije s obzirom na razine onečišćenosti zraka, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćavanja zraka, donošenje akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka, izvještavanje o kvaliteti zraka i razmjena podataka, obavljanje stručnih poslova praćenja kvalitete zraka i emisija u zrak, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranih stakleničkih plinova, praćenje emisija stakleničkih plinova i mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, informacijski sustav zaštite zraka, financiranje zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama, ekonomski poticaji, upravni i inspekcijski nadzor, prekršaji i novčane kazne te prijelazne i završne odredbe kojima se, između ostaloga, određuju rokovi provedbe pojedinih odredbi Zakona.
U razdoblju od usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, Europska unija donijela je sljedeće propise u području zaštite zraka:
Direktiva Komisije (EU) 2015/1480 definira referentne metode mjerenja kvalitete zraka u svrhu procjenjivanja razina onečišćenosti uvodeći najnovija izdanja normi, pojašnjava način priznavanja tipskih odobrenja kojima se dokazuje da oprema zadovoljava zahtjeve referentnih metoda koja su izdana u drugim državama članicama, usklađuje ciljeve kvalitete podataka sa zahtjevima normi, pojašnjava ulogu i zadatke Nacionalnih referentnih laboratorija u cilju osiguranja kvalitete procjenjivanja kvalitete zraka – validaciju podataka, uklanja nejasnoće vezano uz kriterije za odabir lokacija mjernih mjesta i dokumentaciju mjernih mjesta, uvodi zahtjeve za procjenjivanje prizemnog ozona koji uzimaju u obzir nacionalne uvjete.
Zbog vodeće uloge koju Europska unija zauzima vezano za klimatske promjene, u razdoblju od usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, Europska unija donijela je niz novih propisa koji detaljnije reguliraju praćenje emisija stakleničkih plinova, politike i mjere za njihovo smanjenje te prilagodbu klimatskim promjenama. Usvojena je metodologija za utvrđivanje emisija u cjeloživotnom vijeku goriva u prometu. Europska unija je uspostavila Registar Unije, koji je dopunila s odredbama vezano za Izmjenu iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, tako da će se i za Republiku Hrvatsku dodijeljene jedinice za državu i jedinice koje posjeduju operateri postrojenja i operatori zrakoplova, kao i druge osobe, bilježiti u tom Registru.
U području zaštite klime Europska unija donijela je sljedeće propise:
Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka omogućit će se prenošenje određenih odredbi navedenih direktiva u nacionalno zakonodavstvo te omogućiti stvaranje pravnog okvira za prijenos preostalih odredbi u provedbene propise koji će se donijeti temeljem ovoga zakona.
Također je tijekom provedbe Zakona i provedbenih propisa donesenih temeljem njega uočena potreba da se u Zakonu otklone pojedine nejasnoće i nepreciznosti.
Slijedom navedenoga, bilo je potrebno pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka.
Javnost i zainteresirana javnost mogla se do 9. prosinca 2016. godine uključiti u izradu Prijedloga zakona davanjem svojih prijedloga, mišljenja ili primjedbi putem portala e-Savjetovanja.