Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (LRTAP Konvencija) sklopljena pod pokroviteljstvom Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) glavni je međunarodni pravni okvir za suradnju i mjere u svrhu ograničavanja, postupnog smanjivanja i sprječavanja onečišćenja zraka i njegovih štetnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš na području UNECE regije, s posebnim naglaskom na dalekosežno prekogranično onečišćenje zraka.
Zakonom o potvrđivanju Protokola o postojanim organskim onečišćujućim tvarima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 5/07) Republika Hrvatska postala je stranka Protokola 2007. godine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 9/07).
U skladu s člankom 10. stavkom 3. Protokola, stranke su preispitale dostatnost i djelotvornost/učinkovitost obveza iz Protokola. Stranke su se zatim 2007. godine sporazumjele, ponajprije na temelju prijedloga Europske unije, o otvaranju pregovora za reviziju teksta Protokola i njegovih priloga. Cilj te revizije bio je ažurirati popis postojanih organskih onečišćujućih tvari obuhvaćenih Protokolom radi lakše prilagodbe Protokola budućem razvoju najboljih raspoloživih tehnika (NRT-ova) i olakšavanja pristupanja stranaka s gospodarstvima u tranziciji izmijenjenom Protokolu.
Pregovori su rezultirali između ostalog donošenjem odluka 2009/1 i 2009/2 kojima se izmjenjuju tekst Protokola i njegovi dodaci I., II., III., IV., VI. i VIII. konsenzusom stranaka prisutnih na 27. zasjedanju Izvršnog tijela LRTAP Konvencije 2009. godine u Ženevi. Temeljem članka 14. točke 3. Zakona o potvrđivanju Protokola o postojanim organskim onečišćujućim tvarima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine i obveze koje proizlaze za Republiku Hrvatsku kao stranku Protokola i države članice Europske unije te mješoviti karakter ovoga međunarodnog ugovora zbog podjele nadležnosti nužno je potvrditi izmijenjeni tekst Protokola.
Cilj Protokola je nadzor, smanjenje ili uklanjanje ispuštanja, emisija i prijenos postojanih organskih onečišćujućih tvari. Njime se od stranaka zahtijeva da (i) ukinu proizvodnju i uporabu tvari, uključujući aldrin, dieldrin i toksafen, u skladu s utvrđenim zahtjevima za provedbu, (ii) ograniče uporabu diklorodifeniltrikloroetana (DDT-a), heksaklorocikloheksana (HCH-a) i polikloriranih bifenila (PCB-ova) i (iii) smanje svoje ukupne godišnje emisije policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU), dioksina/furana (PCDD-a/PCDF-a) i heksaklorobenzena (HCB-a) na razine emisije iz 1990. godine (ili druge godine između 1985. i 1995. godine). U tom pogledu, stranke moraju osigurati (i) da se operateri glavnih stacionarnih izvora emisija PCDD-a/PCDF-a, PAU i HCB-a, uključujući uređaje za loženje, pogone za proizvodnju koksa, željeza, čelika i aluminija te postrojenja za zaštitu drva, koriste najboljim raspoloživim tehnikama (NRT-ovima), (ii) da određene spalionice otpada budu u skladu s utvrđenim graničnim vrijednostima emisija koje se primjenjuju za PCDD/PCDF, (iii) da se poduzmu učinkovite mjere za kontrolu emisija postojanih organskih onečišćujućih tvari iz pokretnih izvora i (iv) da se postojane organske onečišćujuće tvari, kada postanu otpad, prevoze i odlažu na ekološki prihvatljiv način. Stranke moraju izraditi i održavati inventare emisija za PCDD/PCDF, PAU i HCB te prikupljati informacije o proizvodnji i prodaji ostalih postojanih organskih onečišćujućih tvari obuhvaćenih Protokolom. Stranke su dužne razviti strategije, politike i programe s ciljem planiranja mjera i inicijativa za ispunjavanje svih njihovih obveza iz Protokola.
Naime, izmijenjenim Protokolom (i) uključuju se nove tvari (heksaklorobutadien, tetrabromodifenil eter, pentabromodifenil eter, heksabromodifenil eter, heptabromodifenil eter, pentaklorobenzen, perfluorooktan sulfonat (PFOS), poliklorirani naftaleni i kratkolančani klorirani parafini (SCCP)), (ii) ažuriraju se zahtjevi za provedbu koji se primjenjuju za DDT, heptaklor, heksaklorobenzen i PCB-ove te granične vrijednosti emisija koje se primjenjuju za emisije PCDD-a/PCDF-a iz određenih spalionica otpada (iii) uspostavljaju se nove granične vrijednosti za emisije PCDD-a/PCDF-a iz postrojenja za sinteriranje i elektrolučnih peći i (iv) PCB-ovi se dodaju na popis tvari čije godišnje emisije moraju ostati ispod razine emisije u referentnoj godini i moraju se prijaviti. Izmijenjenim Protokolom predviđa se i određeni stupanj fleksibilnosti za stranke s gospodarstvima u tranziciji koje pristupe izmijenjenom Protokolu u odnosu na vremenske rokove za primjenu graničnih vrijednosti emisija i najboljih raspoloživih tehnika te u odnosu na izbor referentne godine za temeljnu vrijednost na koju stranke moraju smanjiti svoje ukupne godišnje emisije PCDD-a/PCDF-a, PAU-a, HCB-a i PCB-ova.
Zakonodavstvom EU-a, a prvenstveno uredbama Komisije (EU) br. 756/2010 i 757/2010 od 24. kolovoza 2010. godine (SL L 223, 25.8. 2012.) te 519/2012 od 19. lipnja 2012. godine (SL L 159, 20.6.2012.) o izmjeni Uredbe (EZ) br. 850/2004, kao i Direktivom o industrijskim emisijama/IED i provedbenim odlukama Komisije donesenima na temelju IED kojima se utvrđuju zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama za različite industrijske sektore, posebice za proizvodnju željeza i čelika (SL L 70, 8.3.2012.), u potpunosti se prenose zahtjevi iz izmjena Protokola. Posebna i uvjetna izuzeća za proizvodnju, stavljanje na tržište i uporabu SCCP-a i PFOS-a utvrđena u zakonodavstvu EU-a u skladu su s dopuštenim izuzećima predviđena Protokolom, kako je izmijenjen. Te izmjene dodatno se prenose novom Direktivom kojom se utvrđuju ažurirane nacionalne gornje granice emisija za određene atmosferske onečišćujuće tvari (Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečiščujućih tvari i izmjeni Direktive 2003/35/EZ od 18. prosinca 2013. godine, NEC Direktiva) i predviđaju godišnji nacionalni inventari emisija koji će, među ostalim, obuhvaćati emisije postojanih organskih onečišćujućih tvari uključujući PAU, PCDD/PCDF, HCB i PCB-ove.
Javnost i zainteresirana javnost mogla se do 8. prosinca 2016. godine uključiti u izradu Prijedloga zakona davanjem svojih prijedloga, mišljenja ili primjedbi putem portala e-Savjetovanja.