Nacionalni parkovi su prostrana, pretežno neizmijenjena područja kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koja obuhvaćaju jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Namijenjeni su očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a imaju znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se na ugrožava izvornost prirode, a zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara.
U Republici Hrvatskoj zaštićeno je 8 nacionalnih parkova.
Nacionalni park Brijuni obuhvaća otočnu skupinu od 14 otoka i otočića. Nalazi se uz jugozapadnu istarsku obalu, a ističe se posebnim klimatskim, pejzažnim i kulturno-povijesnim osobitostima. Otoke dijelom prekrivaju bujne šume hrasta crnike, koje su krajem 19. stoljeća krčene radi oblikovanja perivoja u to vrijeme čuvenog ljetovališta. Područje parka naseljavaju brojne autohtone životinje, među kojima su najbrojnije ptice. Na otoku Velikom Brijunu nalazi se jedno od najstarijih stabala masline na Sredozemlju, zasađeno još u IV stoljeću koje i danas daje plod, a kao svjedok davne prošlosti privlači mnoge posjetitelje. Akvatorij Brijuna, koji čini gotovo 80% površine parka, zadržao je svoju izvornu ljepotu i vrijednost te je stanište brojnih morskih vrsta tipičnih za životne zajednice sjevernog Jadrana. Na području parka evidentirano je stotinjak lokaliteta i objekata arheoloških i kulturno-povijesnih vrijednosti. Važno je spomenuti i otiske stopala dinosaura Igvanodona na rtu Ploče i poluotoku Barbanu koji svjedoče o životu ovih gmazova i na našim prostorima.
U vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina, duboko usječeno nalazi se korito rijeke Krke. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku gradi sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m). Odlikuje se osebujnim i bogatim biljnim svijetom - 860 različitih biljnih vrsta. Na području parka zabilježena je i 221 vrsta ptica. Neke vrste ovdje borave samo za vrijeme proljetnih i jesenskih seoba, zbog čega je ovo zaštićeno područje uvršteno u ornitološki važna područja Europe. Područje parka obiluje tragovima drevne naseljenosti, te brojnim kulturno-povijesnim spomenicima.
Kornatsko otočje karakterizira zanimljiva geomorfologija, velika razvedenost obala te raznolike životne zajednice. Obuhvaća skupinu od ukupno 89 otoka, otočića i hridi. Krš tipičan za cijelu jadransku obalu koji je i ovdje prisutan sastoji se od surovog kopna s jedne strane i iznimno raznovrsnog podmorja s druge strane. Otoci su uglavnom pokriveni vegetacijom kamenjarskih pašnjaka; međusobno odijeljenih suhozidima a čine ih travnjačke zajednice karakteristične za suha područja. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Povijest naseljavanja Kornatskog otočja seže daleko u prošlost pa od neolita do danas možemo pratiti civilizacijski razvitak na ovim prostorima.
Nacionalni park Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog otoka. Autohtone šume hrasta crnike i šume alepskog bora prekrivaju više od 90% površine parka dajući mu posebnu biološku i krajobraznu vrijednost stoga se otok Mljet često naziva i 'zeleni otok'. Uz brojne uvale, zaljeve i otočiće, park je poznat po dvama slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru, koja su morem potopljene krške udoline. Bogata su velikim brojem različitih vrsta riba, rakova, školjkaša i drugih morskih organizama. Vinogradi i polja pod maslinama, koja se na otoku već stoljećima uzgajaju, dodatno povećavaju njegovu krajobraznu raznolikost. Područje parka čini i bogata kulturno-povijesna baština. U Velikom jezeru nalazi se otočić Svete Marije s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom, utemeljenim još u 12. stoljeću. U naselju Polače nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike, rimske palače i termi.
Nacionalni park Paklenica obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, kanjone okomito urezane u južne padine Velebita te šire okolno područje. Na relativno malom području nalazi se veliko bogatstvo geomorfoloških oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajobrazi i netaknuta priroda. Na području parka nalazi se oko 90 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilja Manita peć i jama Vodarica. Šume pokrivaju dvije trećine površine parka i odlikuju se bogatstvom biljnih zajednica. U ovom zaštićenom području postoji oko 150 km pješačkih staza i puteva, a ujedno se smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom s preko 360 opremljenih i uređenih smjerova, od kojih je najpoznatiji Anića kuk (visina stijene 400 m).
Nacionalni park Plitvička jezera
Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je hrvatski nacionalni park. Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Kao posljedica tog procesa nastao je niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, koja su najslikovitiji dio ovoga parka. U parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica, 20 vrsta šišmiša. U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Zbog jedinstvenosti, prirodne ljepote i vrijednosti nacionalnog parka UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine.
Smješten je u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, na sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara. Posebna obilježja parka su šuma i spomenik prirode hidrogeološki - Izvor rijeke Kupe. Postoji više od desetak različitih šumskih zajednica i tridesetak ostalih tipova biljnih zajednica. Park karakteriziraju različite krške pojave i oblici pa se ispod bujne vegetacije kriju jame, ponikve, škrape. Bujna vegetacija i velika geomorfološke raščlanjenosti pružaju utočište velikom broju životinjskih vrsta, posebno ptica. Ovdje su svoje stanište našle i tri velike zvijeri: ris po kojem je Risnjak i dobio ime, vuk i smeđi medvjed.
Nacionalni park Sjeverni Velebit
Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom. Ovdje već otprije postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom - Strogi rezervat 'Hajdučki i Rožanski kukovi', botanički rezervat 'Visibaba', nalazište biljnog endema hrvatske sibireje, botanički rezervat 'Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa', unutar kojeg se nalazi i spomenik parkovne arhitekture 'Velebitski botanički vrt'. Velike i očuvane šume pogodno su stanište za velike zvijeri - medvjeda, vuka i risa. Stvaranjem novih staništa - pašnjaka, lokava i suhozidova, čovjek je uvelike utjecao na izgled krajobraza Sjevernog Velebita. Nacionalni park 'Sjeverni Velebit' dio je Međunarodnog rezervata biosfere.