Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013, 15/2018, 14/2019 i 127/19) sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.
Georaznolikost je u smislu navedenog Zakona raznolikost nežive prirode, a čine je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih pojava i procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja, a stvaraju ih i danas.
Navedene sastavnice georaznolikosti imaju znanstvenu, obrazovnu, krajobraznu, ekološku, estetsku, kulturnu, ekonomsku i/ili vlastitu vrijednost, koju treba očuvati i prenijeti na buduće naraštaje.
Pojedini geoobjekti i geolokaliteti te druge sastavnice georaznolikosti, kao prirodne vrijednosti od interesa za Republiku Hrvatsku, mogu biti proglašeni zaštićenim dijelom prirode od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode u odgovarajućoj kategoriji zaštite prirode, na temelju stručne podloge Ministarstva.
Dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja georaznolikosti te način njihovog provođenja određuju se Strategijom i akcijskim planovima zaštite prirode Republike Hrvatske .
Hrvatska baštini dugu zakonodavno-pravnu tradiciju u području zaštite prirode, odnosno zaštite i očuvanja georaznolikosti. Tako je još 1900. godine donesen Zakon o zaštiti pećina, a 1948. godine su geolokaliteti Rupnica-Voćin (danas u Parku prirode 'Papuk') i Hušnjakovo-Krapina proglašeni prvim geološkim/paleontološkim spomenicima prirode.
U novije vrijeme zaštita i očuvanje nežive prirode značajno zaostaju za zaštitom živog svijeta, iako je očuvanje georaznolikosti preduvjet za očuvanje bioraznolikosti.
Dosad je zaštićeno 52 geolokaliteta i to 50 u kategoriji spomenika prirode i dva geolokaliteta u dvije potkategorije: jedan posebni paleontološki i jedan geografsko-botanički, što čini 12,78% od ukupnog broja zaštićenih područja Republike Hrvatske. Zaštićen je i jedan mineral (Kamene Kugle iz Općine Pojezerje).
Ključni problemi zaštite i očuvanja georaznolikosti su:
Značajan doprinos očuvanju georaznolikosti je uspostava UNESCO-ove Svjetske mreže geo-parkova (Global Geopark Network-GGN) i Asocijacije europskih geoparkova (European Geopark Network-EGN).
U svrhu unapređenja zaštite i očuvanja georaznolikosti Ministarstvo je osnovalo Nacionalno povjerenstvo za Svjetske geoparkove UNESCO-a.
Park prirode Papuk je 2007. godine postao punopravni član navedene mreže geoparkova kao prvi geopark u Republici Hrvatskoj, a 2019. godine proglašen je drugi geopark, Viški arhipelag. U ožujku 2024. proglašen je treći Geopark Biokovo-Imotska jezera.